ZIBA recenzija Dubravka Težak, prof.dr.sc

Recenzija rukopisa Tatjane Kadoić Grmuša »Ziba«

Od davnina čovjek noću promatra zvjezdano nebo koje krije nebrojene tajne i tako raspiruje ljudsku maštu i nadahnjuje umjetnike. Ljudi su u zvijezdama iščitavali važne zakone i smisao života. Čovjek im je pridavao nadnaravne moći koje utječu na sudbinu čovječanstva pa su one našle važno mjesto u religijama i kulturama starih naroda kao što su Babilonci, Egipćani, Feničani itd. Narodi staroga vijeka u njima su nalazili sličnosti s mitskim likovima pa su ih često po njima i nazivali. Tako su iznjedrene brojne predaje i legende vezane uz zvijezde, a prema staroj slavenskoj mitologiji svaki čovjek rođenjem dobiva svoju zvijezdu koja pada s neba kad onumire.

Zvjezdano nebo i danas nadahnjuje umjetnike. Tako nam i svojim djelom Tatjana Kadoić Grmuša priča toplu priču o rođenju jedne zvijezde. Kratkim lirskim uvodom stvara ugođaj ljetnoga zvjezdanog neba koje sugerira spokoj i tajnovitost, a onda nas prenosi u personificirani svijet svemira u kojemu ključa život. Planeti, meteori, asteroidi, mjeseci, zvijezde, zviježđa… dobivaju ljudske osobine. Među njima ima radoznalih, nestrpljivih, mudrih, strogih, nježnih… no kakvi god oni bili, svi su zaokupljeni rođenjem nove zvijezde. S radošću i ljubavlju dočekuju novu zvijezdu plavičasta sjaja koja ih je iznenadila svojom nježnošću, sićušnošću i krhkoćom. Novorođena zvjezdica neodoljivo podsjeća na veselu, razigranu djevojčicu. Njezino veselje je zarazno pa sva svemirska tijela zahvaća dobro
raspoloženje, vedrina i smijeh. Nazvaše je Ziba. Ziba upoznaje stanovnike svemira, a s njom će i djeca čitatelji saznati za Kasiopeju, Oriona, Siriusa, Vegu i druga svemirska tijela. Iako je riječ o fantastičnoj priči, ipak se autorica oslanja na istinite činjenice pa djeca saznaju da zviježđe Veliki Medvjed čini sedam zvijezda, a zviježđe Kasiopeja pet zvijezda, da je Sirius najsjajnija zvijezda, a da je Orion poznat po maglici itd. Ziba je poput radoznalog djeteta prepuna pitanja na koja nije uvijek lako odgovoriti. Dok Ziba uči činjenice o svemiru, svemirska tijela od Zibe uče o vedrini i radosti života. U red, ozbiljnost i beskraj svemira mala Ziba unijela je iskru radosti i veselja koja je poticaj za sve što je bitno.

Kao što su u mitovima nebeska tijela obično dobivala simbolične i alegorične uloge, tako i u ponašanju male Zibe i ostalih nebeskih tijela iščitavamo odnose među ljudima, probleme odgoja i odrastanja. Kada i kako djeci reći neugodne životne istine? Najnaglašenija osobina zvijezda je da sjaje i blješte. Zibin sjaj je plavičast i nejak, ali ne samo zato što je još mala, nego ona pripada takvoj vrsti. Kako ju suočiti s činjenicom da nikada ne će sjati poput Oriona ili Vege ili Altaira? Stanovnici svemira suočavaju se s problemom priopćenja gorke istine i stalno ga odlažu za poslije, a to rezultira činjenicom da Ziba saznaje istinu iznenada i nepripremljena.

To je ujedno i dramatski klimaks priče jer iz svemira nestaje Zibinog opojnog i zaraznog smijeha u kojemu su svi uživali i koji je unosio novi smisao u svemirsko postojanje. U utihnulom svemiru sve se činilo pustim i beživotnim. U toj tišini Ziba je morala nadvladati svoje prvo veliko razočaranje. Priču možemo shvatiti i kao hvalospjev ljubavi i prijateljstvu jer sve zvijezde žrtvuju svoj sjaj skrivajući ga iza oblaka da ne bi dopirao do zemlje kako bi se Ziba mogla sama ogledati u velikom zrcalu Tihoga oceana i spoznati ono što je bitno u životu kako bi joj se vratilo samopouzdanje. Vidjevši svoj odraz, Ziba je shvatila da je drukčija, ali upravo u toj razlici leži njezina ljepota. U svom plavkastom sjaju i specifičnom treperenju Ziba spoznaje da ljepota i vrijednost nije samo u srebrnom blještavilu. Poetičnim tkanjem svoje priče Tatjana Kadoić Grmuša uspjelo mijena ugođaj od iščekivanja, preko veselja, nelagode, tuge do spokoja i zadovoljstva. Kad pročitaju ovu priču, djeca će sigurno pokušati na nebu pronaći zvjezdicu plavičasta sjaja što će otvoriti zanimljive putove njihovoj mašti. Dakle riječ je o vrlo poetičnoj i maštovitoj priči čiji je sadržaj poticajan za stvaralački rad s djecom.

Dubravka Težak

U Zagrebu, 1. 10.2009.