Miljenko Muršić:

SANATORIJ GALGOTA

prizori iz života Bele i Miroslava Krleže u vremenu 2. svjetskog rata

Igraju:

ŠTIĆENICI SANATORIJA GALGOTA:

članovi Mješovitog vokalnog ansambla Prvi komin Snježanin

i glumci Kazališta «Svarog»: Martina Čvek, Tomislav Svetić i Dubravko Sidor

Violina i tehnička suradnja: Jesenka Sidor

Tonska kulisa: Srđan Nogić

Scena: Muršić/Sidor

Dramaturška obrada i režija: Jan Janković i Dubravko Sidor

Ovo je kazališno događanje namijenjeno starijima od 14 godina. Nije zabranjeno mlađima jer u kazalištu ne smije biti zabranjenog budući da je to prostor slobode i neovisnosti. Predstavu osobito preporučujemo srednjoškolcima i studentima. SANATORIJ GALGOTA temelji se na stvarnim povijesnim podacima koji su međutim necjeloviti i zato da bi se osmislila zbivanja na sceni – i u gledalištu – treba mašte i igre. Glume li luđaci stvarne likove ili stvarni likovi polude pa završe u «sanatoriju za umobolne», na to pitanje mi ne želimo odgovarati nego ga prepuštamo onima koji su došli na predstavu misleći da će biti tek publika.

PRVI KOMIN SNJEŽANIN

Kad je sanatorij doktora Vranešića pod svoje okrilje primio mnoge umjetnike, intelektualce i u vrijeme 2. svjetskog rata znane osobe da bi im zajamčio kakvu-takvu sigurnost, nitko iz talentiranog pjevačkog zbora nije ni u snu sanjao da će šezdesetak godina kasnije – 2004.-e, 14. ožujka, na poticaj slavnog maestra Dinka Fia, biti osnovan Prvi Komin Snježanin, mješoviti vokalni ansambl, s ciljem da njeguje tradiciju višestoljetnog okupljanja uz «komin», odnosno kućno ognjište. Tako je nastala nova forma pjevanja gdje, za razliku od «klape» gdje je vodeći glas jedan tenor ili sopran, to čini cijela dionica. Osim toga, «komin» je mješoviti ansambl (muška i ženska klapa) koji višeglasno pjeva, poglavito uz dobro jelo i kapljicu – kako je to tradicija uz «komin», odnosno kućno ognjište.

Naravno, u teškim ratnim vremenima jelo i piće bilo je više nedosanjani san nego obilje prema kojem se u današnjem vremenu teži, a ponekad se i može priuštiti.

No bez obzira na ponuđenu trpezu i bokale, i tada u ratna vremena 1942., 43. i 44. i današnjih dana, u temelju svega je druženje kojeg je danas u brzom i često asocijalnom životu čak i manje nego u opasnim, bremenitim i gladnim ratnim vremenima.

Zaista, tko je mogao slutiti da će nasljednici štićenika nekadašnjeg Sanatorija Galgota danas brojiti 14 članova, da će pjevati skladbe maestra Dinka Fia koje ne pjevaju druge klape (kao što je Pučka misa utjehe), te skladbe mnogih drugih autora. I tko bi tada rekao da će nastupiti u Hvaru, Bolu, Blatu na Korčuli, Širokom Brijegu, Podstrani, Semeljcima,Slavonskom Brodu, Tuhlju, Sv. Ivanu Zelini, Kutini, Budimpešti, susretima klapau Kostanju, Voloskom, Vrbniku, Grobniku, Trvižu… I tko bi rekao da će sudjelovati na Večeri dalmatinske pisme 2006., 2007…

Evo imena članova ansambla:

Soprani: Nada Drenški, Stanka Pupić, Maja Valdevit, Nada Vucić

Alti: Nataša Rukavina, Snježana Špiljak, Spomenka Blažeković

Tenori: Tonči Nikolić, Adonis Bazina, Vlatko Panić, Marijan Špiljak

Basi: Ivan Grgasović, Milan Tonković, Marijan Pucak

Voditelji Komina: Dinko Fio i Vlatko Panić

KAZALIŠTE «SVAROG»

Kad su u dokolici štićenici SANATORIJA GALGOTA radi uveseljavanja ostalih smišljali razne prigodne igrokaze za osoblje, ugledne goste i ostale štićenike, nisu bili svjesni da su kod doktora Vranešića na Zelengaju utočište potražili književnici, slikari, intelektualci… poznate osobe ondašnjeg vremena kojima je na neki način damoklov mač visio nad glavom.

Iskra ideje današnjeg Kazališta «Svarog» zapravo je već tada zaiskrila. Bili su interaktivno kazalište, jer nisu kao umobolni ljudi u pravom ambijentu, razumljivo, mogli razabrati da kazalište i može biti nešto drugo nego «interaktivno», tj. da u igri aktivno sudjeluju i glumci i gledatelji. Danas su vremena, naravno, drugačija. Živimo u demokraciji i svakakav je teatar moguć; pa i onaj koji publika i ne gleda, a i nepoželjna je jer smeta. Prirodno, ravnoteže radi takvo je kazalište nepoželjno i toj publici pa ga izbjegava.

No na tradiciji umobolnice sanatorija iz Drugog svjetskog rata u slobodnoj Hrvatskoj 2002. pri Ministarstvu kulture RH i službeno je registrirano današnje Kazalište «Svarog».

Trajanje predstave: nešto više od sat vremena.